Shoutbox
19.10.2017. 5:16 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:17 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:17 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:17 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:17 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:18 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:18 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:18 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:18 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:18 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:19 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:19 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:19 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:19 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
19.10.2017. 5:20 :: Karung Plastik Beras
Karung Plastik Beras
20.10.2017. 6:19 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:19 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:20 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:20 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:20 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:20 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:21 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:21 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:21 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:21 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:22 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:22 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:22 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:23 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
20.10.2017. 6:23 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
Blog
petak, siječanj 11, 2008

 Bela Lugosi nosi debeli svezak Montaignea i zuri prema stanu. Usput zapinje o lezeca tijela politickih aktivista, koji protestiraju protiv rata u Iraku. Naginje se nad jednog i nudi ga pepermintom. Ovaj ustaje, zahvaljuje i vrati se na pod. 

 Bela Lugosi priprema studiju o ratu na Istoku i nastoji prouciti ljudima navike. Ponekad, skupljajuci fotografije sa sajta Roberta Fiska, osjeti snaznu tugu i apatiju dok se u drugim situacijama blagonaklono moli onom zidovskom, impotentnom gadu da zabije par srapnela u karcinomske iznutrice svojih sugradjana.

 Lugosi sebicno cuva tekstove i jebe mater debilima koji izlaze petkom u „Studiju“ Jutarnjeg. Bela se zeli slikati na predzadnjoj stranici, pokraj rebusa i dnevnog horoskopa, on zeli pisati kolumne, koje izlaze u serijama, izmedju tjednog preglednika „Vrta i odrzavanja hrckovog kaveza“, i jednog dana, Bela Lugosi zeli sjediti u velikom studiju drzavne televizije, obasjan reflektorima, i kopati nos u vrijeme propagandnog jinglea HAK-a.
zoilzoe @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 31, 2007
 "Ljudi žive kao da svaki dan nije tek onaj prijestupni koji se domeće svakoj četvrtoj godini."
  -S. Kierkegaard-
 


   +


= ponedjeljak
zoilzoe @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, prosinac 21, 2007



Koliko ste puta pročitali dobrodušno pristajanje uz new age kriticizam, svu tu bagru apsolutnih debila koji preziru supermarkete, govore o konzumerizmu i misle kako je apokalipsa dvije, tri krmačice na trećesvjetsko selo od kartona i žbuke? Koliko ste puta gledali sve te ljude-kriple zabavljene citiranjem nekog postmarksističkog imbecila kojeg su rijetko svrbila jaja i koji je mislio kako je svijet stvoren da bi se u njemu reproducirala a-p-s-o-l-u-t-n-a bića dobrote i sklada?

Oh, naša je humanost mrtva! Brrrrrr! Kakav užas!
Oh, gdje je nestao Duh? Brrrrrr! Duh je mrtav!
Oh, izgubljeni u supermarketu! Brrrrrrr! Koje sranje!

Sve to apsolutno cinkanje i relativna nezainteresiranost i mogućnost da se napokon prizna shvaćanje kako sam nevin do imbecilnosti prestaje biti internom zabavom nekolicine odmetnika iz kantine FF-a. Širi se. Postaje dijelom "stava". Reproduciraju ga mase po svojim pljesnivim, smrdljivim stanovima. Na tulumu vegana svira indie, mračno je, bljuje se po WC-ima i izražava u eliptičnim rečenicama.  Emo generacija proždire vlastite pirseve u gnoju bljuvotine, krvi i urina. Nahorsani zombiji bauljaju pizdom sestre Bernardice i skupljaju sekret u svojim gnojavim, nabubrenim ustima.
Apolitčni do besmisla. Vegani do prvog krvavog pernatog jestiva. Antihegemonisti do para ispranih Dieselica. Alternativci do sms nagradne igre Top of the Pop's-a. Umjetnici do rubrike horoskopa. Oslobođenih nagona do prve penetracije u zapišanom toaletu podzemnog kluba. Neshvaćeni genijalci do prvog maminog valunga. Glupe kurve u otkriću lezbijskog nagona nakon poljupca Madonne i Britney. Gutači kurca. Kurac od šećerne vate s okusom jagoda. Jagoda u jogobelli s extra komadima voća. Kvazipisci s nečitkim kolumnama u tjedniku s reklamama dijetnih proizvoda. Kulturanjaci s paučinom u materničastim mozgovima. Opera. Wagnerijanci s umjetnim zubalima. Kokošja krila u crijevima na premijeri Molierovog "Mizantropa". Glasači na stolu iz serije Oriolik polica. Penetrirajući osobenjaci s bobi frizurama i šaljivim T-shirtima. Žderači ekstazija na open-air festivalima. T-mobile preziratelji T-mobilea. Odbijači VISE electronic. Gnušatelji spram folk subkulture obrijanih bosansko-hercegovačkih popurgerenih mafijaša. Pizde u nepizdovitom prizoru pizdastog seksa. Yeats i hašiš. Apostrofiranje folka kao odobravajućeg odbijanja uzvišene nedobrohotnosti šund alternativaca. A-l-t-e-r-n-a-t-i-v-a. Stado od ljudskih JMBG ništica. Outfit osmogodišnje drolje s mašnicama od fima. Boje. Šećerna vata. Kurac od grčkih složenica. Latinske poslovice. Poslovičnost erekcije. Erekcija u bojama. Lila, plava. Priznavanje homoseksualaca. Homići iz Aristofanovih komedija. Homići iz Katula. Šupak dječaka iz de Sadea.
La- la- la.
Nabijem ih sve na ogromni kurac gej patuljka!

zoilzoe @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007




zoilzoe @ 01:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 9, 2007




Dopizdilo mi je to što svaki put kad sam s muškarcem baljezgamo i pričamo o kvantnoj fizici. Rekla sam jednom bijedniku kojeg sam ove subote upoznala u disku(op.a. pravom disku-cijelu se noć vrtila Mylo i Doctor pressure) kad je došao kod mene u stan na frulu, lajnu, alkohol i rundu priručne metafizike:

„Pero, sunce moje dlakavo! Ajde da se malo zavodimo i da večeras budem tvoja nazaretska robinja!“

Pero inače ima ogavno ružnog zelenog pitona s bijelim očima kojeg je platio više od svoje Fieste pa mu je odmah pala na pamet neka seksi scena u kojoj bi mu obnažena plesala sa zmijom.

„Ma odjebi s Tisuću i jednom noći! Ajmo nešto suvremenije!“

„Što?“

„Džihad“

„Džihad?“

„Da.“

„Kako?“

„Moraš imati mentalne reflekse ravne fatalizmu. Muškarci, većina koju sam upoznala, prilično su neskloni mentalnom eksperimentiranju. Nije ni čudo što me svaka ševa s ortodoksnom seljačinom inspirira za pisanje parodija. Zato Pero, ako Alaha znaš, molim te, učini nešto. „

„Daj ne seri.“, ravnodušno mi je odgovorio.

„Ti misliš da se zajebavam?“

„Pa...“

„Čini mi se da je većina prosječnih odnosa nalik BBC-jevim dokumentaracima o parenju nilskih konja u kojima mužjak zaskoči ženku, napravi, po genetskom defaultu, par predvidljivih pokreta, a onda se s puno olakšanja baci na brstenje trske i sijena“

„O čemu ti pričaš, ženo?“

„O jebanju.“

„Nemoj reći da si frigidna?“

„Nisam.“

„Pa?“

„Pa?“

„Da.“

„Ne kužim što želiš reći.“


„Pero ti nisi kao svi ostali i od tebe očekujem nešto bizarno, neubičajeno i drugačije.“

„Hauba?“

„A jebote!!! Hauba? Kompilacija Đenis Đoplin i ženska koju čekaš poslije velikog odmora?

„Džihad??? Ne kužim što želiš.“

„Pero, znam da nisi glup i trebao bi kužiti.“

„Okej, ali kakav jebeni Džihad?“

„Borba, sveta borba. Krv.“

„Ha?“

(Jebote bože, jesi se ti stvarno toliko zajebo???)

„Jebote bože, jesi se ti stvarno toliko zajebo???“

„Niš ne kužim. Dobar dim.“

( Ne bi skužio ni da sam srolala blitvu)

„Pero, jedeš li blitvu?“

„Pa da. S krumpirom.“

„A znaš li koja je razlika između blitve i kanabisa?“

„Jel to neki vic ili ti nisi normalna ili bezuspješno pokušavaš biti duhovita?“

Osjetila sam da je moja ljepota uplašila Peru pa je uz dim počeo osjećati i blažu paranoju.

„Oprosti, dragi Pero. Ja sam samo toliko lijepa i pametna da ne mogu bit čista.“

Pero se naslonio na fotelju i skužila sam, po simpatično retardiranom izrazu lica, kako bi jebo.

„Pero, rajca me Džihad.“

„Isusekriste, kakav jebeni Džihad?“

„ Čovječe, kako me to pali. Nekad, kad sam usamljena i kad razmišljam da više ne bi trebala poklanjati tijelo za plaćenu Coctu maštam o bučnim Arapima i pijesku i gerilcima, militantnim ekstremistima, bombašima samoubojicama i ubijanju Amerikanaca.“

„Dobro, ali kakve to ima veze sa seksom?“

„Želim biti s muškarcem koji je spreman na svetu borbu. Na krvavo razračunavanje s neprijateljima koji se zabijaju kanaderima u Zagrepčanku.„


„Kako ja tebe ne kužim“

(Bože, što ja radim?)

„Bože, što ja radim?“

„Ločeš i duvaš. Mogla bi i prestati. Nesuvisla si.“

„Pero, imaš jako lijepe prste.“

(Približila sam se i uhvatila mu kažiprst.)

„To su arapski prsti.“

„?!“

„Pero, sviđaju mi se tvoje ruke. Ruke mnogo govore o čovjeku.“

„Stvarno?“

„Aha“

„Što?“

„Pa na primjer, je li spreman za Svetu borbu.“

Pero je naglo ustao, uzeo jaknu i krenuo prema vratima.

„Pero!!!Dlakava stihijo!Zajebavam se. Oprosti, molim te! Vrati se.“

Došla sam do njega, pogledala ga nježnim, droljastim pogledom i rekla:

„Ajde da ti pokažem Džihad.“

Sjela sam na fotelju, te sam subote bila jebeno inspirirana jer su mi bili plodni dani i krenula:

„Pero, hoćeš malo histerično vrištati?“

„Ne.“

„Okej. Ali, želim da odglumimo Džihad. Oprosti, mene bi to užasno napalilo. Kužiš? Molim te, učini to za mene. Sve ostalo, po običaju, ja ću raditi. „

„Aj može.“

„Odlično!“

Ovako: Upast ćeš iz kuhinje s partvišem. Zabrijat ćemo da je to uzi. Kad uđeš u sobu počni užasno jako vrištati i viči: Ubio sam skota! Ubio sam skota! Saaalaam Allah! Saaalaam Allah! Ja ću glumiti bijelkinju i pokušat ću se sakriti od tebe da me ne ubiješ. Ti ćeš me gledati očima bratoubojice, sotoniste, silovatelja i zvijeri. Prići ćeš mi, nabiti dršku partviša na vrat, zarobiti me snažno,čupati i zaprijetiti: Ubit ću te! Alah je žedan tvoje krvi! Ubit ću te! Alah zna što si radila prošle subote!

„Eeeej, eeeeej, kako da to zapamtim?“

„Daj Pero, ne seri!“

Uglavnom, držat ćeš me zarobljenu, a ja ću te moliti da me poštediš. Pustit ćeš me i zavezati za stolicu. Tad ćeš se pretvoriti u psihopata. Zabrijat ćemo da me mučiš danima.

 (malo kasnije)

„Žedna sam.“

„Alah ne voli one koji diraju njegov narod.“

„Molim te, vode.“

„Alah je vidio sve. Alah mi je naredio da te zarobim.“

„Umrijet ću od žeđi.“

„Alahov narod želi mir. Ne dirajte naš narod.“

„Piški mi se.“

„Alahovi ljudi kažu:pustite nas i našu naftu!“

„Upiškit ću se.“

„Alah se ne kuži u dionice. Nema brokere.“

„Molim te, pusti me!“

„Alah je rekao: silujte njihove žene jer vrijede manje od jednog barela nafte!“

„Neeeee!"

„Alah je rekao: ako se odupiru, zarobite ih, mučite i ne dajte im da pjevaju!“

„Nemoj me silovati, učinit ću sve za tebe.“

„Alah kaže da mi popušiš kurac!“

„Nek ti mama puši idiote!“

„Šta si rekla?!“

„Nek ti Alah puši idiote!“

„Šta?“

„NEK TI ALAH PUŠI IDIOTE!!!“

Pero se toliko ufurao u film da je dohvatio partviš i tako mi ga snažno pritisnuo za vrat da sam mislila kako ću se ugušiti.

„Šta si rekla?“

Nisam mu mogla odgovoriti jer nisam mogla udahnuti.

„Nek mi Alah puši, ha?“

„To si rekla?“

„Jesi to rekla?“

„To si rekla?“

Pero je poludio.

„Alah da mi puši???“

Bijesno me pogledao i ne mogu reći da se nisam usrala. S potpuno psihopatskim izrazom, prilijepio mi je šaku na bradu i procvilio kroz zube:

„Alah je rekao: ubijte one koji me uvrijede!“

Jednom me rukom držao partvišem, a drugom počeo otkopčavati gumbe. Znala sam da je potpuno zabrijo na Džihad. Faca mu je bila bezizražajno blijeda, zjenice proširene, a ruke bolno zgrčene na mom vratu. Pritiskao me tako jako partvišem da sam morala zažmiri od boli. Pokušavala sam mu reći da me pusti, ali nisam mogla. Bijesno je vikao i prijetio:

„Uvrijedila si Alaha!“

Odvukao me do zida, prilijepio s partvišem i počeo me životinjski pritiskati na zid.

„Alah je rekao da te kaznim!“

.

.

.

Nije dugo trajalo.

Peru je totalno izbezumio Džihad i dok je iscrpljen sjedio na fotelji, a ja već radila frulu promatrajući mali mlaz sjemena kako mi se cijedi niz koljena mazno sam promrmljala:

„Pero, rajca me Vijetnam!“

Pero se samo nasmijao i odgovorio:

„Saaaalaam Vietnam!“

(a možda, na koncu, i nije takva seljačina, pomislila sam, i prešutjela kako je od početka sve ovo s Džihadom bila čista zajebancija)

zoilzoe @ 14:17 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 4, 2007
Cyber Pička
slavonsko-hrvacka rapsodija u binarnom



zovem se Dobrila i imam 143 kg. prošle sam subote zbarila dva frajera, a tri su mi ostala u pričuvi. evo kako to radim: ulogiram se na neki forum ili sajt poput webloga u kojem mogu izraziti svu svoju kreativnost i duhovitost i onda glumim nedodirljivu pičku. jebem majke kretenima i furam se na lijenu zlokobnu kuju koja stane u broj 36. isto tako vrlo često upotrebljavam pričuvno znanje iz opće kulture poput ilustriranog vodiča nakladnika za srednje škole ili kupim jednostavno Vodič kroz lektiru pa onda ubacim malo krausa malo loosa malo hartmanna i na kraju zvučim kao "90-60-90" načitana pička. ispričat ću vam svoju nedavnu avanturu s tipom iz splita. e da, umalo zaboravih, imam 33 godine i bila sam u braku do prije tri mjeseca. zapravo, prvo ću ispričati kako sam završila u braku. eh, da.brak je mrak. svi smo mi brak! bog i brak. u zdravom braku zdrav duh. itd.
upoznali smo se(bivši muž i ja) u lokalnoj birtiji, dvaput otišli na kavu, triput u kino, šestput sam mu napravila lazanje i boom! zaruke, djevojačka, vjenčanje. zaprosio me na koljenima dok su svirali novi fosili. imala sam vjenčanicu s velom dugim osam metara, a donji mi je dio krinoline imao opseg oko metar, na glavi sam imala mašnu veličine mladunca koale, a dvanaest je djeveruša nosilo suncobran i cvijeće dok su malene djevojčice obučene u anđele posipale cijelim putem latice muškatla. u crkvu smo se dovezli kočijom koja je imala zapregu od sedamnaest lipicanera. na svadbi je bilo oko 400 gostiju, pretežno rodbine i pojeli smo toliko janjaca da su nam nekoliko dana poslije javili iz Imotskog kako je vrsta pred izumiranjem. svadba je prošla urnebesno, u mjesnom vatrogasnom domu, a svirali su " Sinovi ravnice" all night. yeah! sinovi rulaju!!!!!
e da, pisat ću neki drugi put o tome kako sam se razvela jer sam prestala depilirat pazuh nakon prva tri mjeseca.
evo kako je izgledala moja nedavna avantura s frajerom iz splita:
- chat
čim sam se ulogirala kliknuo me simpatični momak s nickom Florian.

Florian: ćao!
Fatalna33:ćao!
Florian: slobodna?
Fatalna33: aha!
Florian: odakle?
Fatalna33: Donji Podravski Pokupovci
Florian: a?
Fatalna33: šta nis čuo za to?
Florian: no... gdje je otprilike
Fatalna33: pa pokraj Marinaca bokte gdje ti živiš
Florian: misliš odakle sam?
Fatalna33: ne
Florian: nego?
Fatalna33: to sam tak rekla
Florian: aha
Florian: okej
Fatalna33: odakle si
Florian: split
Fatalna33: a super nisam nikad tam bila
Florian: nisi nikad bila u splitu?
Fatalna33: ne
Fatalna33: pa šta?
Florian: nothing
Fatalna33: a?
Florian: niš
Fatalna33: kolko imaš godina?
Florian: 29
Fatalna33: uuuuu piletina
Florian: molim?
Fatalna33: mlad si
Florian: mlad sam? kako?
Fatalna33: pa ono kak se uzme ja imam 33
Florian: da , skužio sam po nicku
Fatalna33: i?
Florian: ništa
Fatalna33: simpa si
Florian: Smile
Florian: dal bi se mogla malo opisati, ono čist da znam s kim pričam ak ti to nije bed ?
Fatalna33: može
Fatalna33: 175 cm, 56 kg, plava kosa, kestenjasto-zeleno smeđe oči
Florian: wow!
Florian: lijepa si...
Fatalna33: tako kažu
Florian: morao bi ići sad, želiš li da se dopisujemo?
Fatalna33: da
Florian: okej, super, baš mi je drago
Florian: moja adresa je plasticman@net.hr
Fatalna33: moja je izgledamkaoangelinajolie@net.hr
Florian: izgledaš kao angelina?
Fatalna33: da
Florian: a u pičku materinu, stvarno?
Fatalna33: da jebote, stvarno
Florian: ne mogu vjerovat
Florian: imaš fotku da mi pošalješ mailom?
Fatalna33: a jebiga, imala sam al su mi se sve izbrisale kad mi je crko komp
Florian: okej
Fatalna33: ne vjeruješ da izgledam kao angelina?
Florian: vjerujem, nemaš beda
Florian: nego, što radiš ovako kasno na chatu?
Fatalna33: tražim muškarca za razgovor
Florian: aha
Florian: o čemu voliš pričati?
Fatalna33: o sexu
Florian: really?
Fatalna33: a?
Florian: stvarno?
Fatalna33: da
Florian: okej
Florian: hoćeš sa mnom pričati o sexu?
Fatalna33: može
Florian: jako voliš sex?
Fatalna33: da
Florian: koliko se često sexaš?
Fatalna33: svaki dan
Florian: genijalno!
Florian: znači ne masturbiraš često?
Fatalna33: pa svaki dan
Florian: i sexaš se i masturbiraš?
Fatalna33: da
Florian: no comment
Fatalna33: a?
Florian: opčinjen sam
Florian: pričaj mi malo o tome
Florian: kako masturbiraš?
Fatalna33: svakako
Florian: ?
Fatalna33: pa ono...da ti ispričam?
Florian: naravno
Fatalna33: grlj-grlj-pljas-tres-bum-pljas
Florian: ???
Fatalna33: a dobro zajebavam se
Florian: okej
Fatalna33: voliš analni?
Florian: obožavam
Florian: ti?
Fatalna33: da
Florian: što imaš na sebi?
Fatalna33: toaletu
Florian: bila si na nekom partiju?
Fatalna33: ne to ti ja uvijek oblačim za chat
Florian: baš si mi super
Fatalna33: i ti meni
Florian: Smile
Florian: imaš čipku na rublju?
Fatalna33: da
Florian: koje boje?
Fatalna33: crvene
Florian: dal bi željela skinuti gaćice?
Fatalna33: može
Florian: super
Florian: hoćeš mi napisati što bi sad voljela raditi?
Fatalna33: sad bi ti voljela otkopčati šlic
Florian: mmm, genijalno
Florian: što radiš s prstima?
Fatalna33: stavila sam ih u gaćice
Florian: jesi uzbuđena?
Fatalna33: da jako
Fatalna33: mokra sam
Florian: stvarno?
Florian: wow!
... (krc-krc-krc)

Florian: jesi tu?
Florian: halo?
Florian: jesi još tu?
Florian: Fatalna33???
Florian: hejjjjjj!!!!
Florian: Fatalna???
Florian: ne sad, please...

Zovem se Dobrila i imam 143 kg. ispričat ću vam kako sam u trenutku kad mi je lijeva ruka krenula prema gaćicama slučajno udarila u rub stola koji se od težine moje ruke i udarca raspao na komadiće. leteći dijelovi stola isčupali su i žice iz kompjutera tako da je afera sa splićaninom završila „suho“. jebo spliću. rekla sam vam da imam još trojicu u pričuvi.
zoilzoe @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 2, 2007

Spektakularnu vijest kako je u PDF formatu objavljena poznata i slavna „Doktrina Besmisla“ poznatog i u malim, podzemnim krugovima cijenjenog autora i književnika Josipa Reptilovića Svinjskog donosim s nekoliko dana zakašnjenja što zbog ponovnog čitanja cjelokupne zbirke što zbog neuspjelog pokušaja sažimanja Doktrine u jedan više-manje banalni prezentacijski post.

 Gotovo pet godina obožavatelji unikatnog izričaja svih urednika s portala realtimeassholes.com s nestrpljenjem su čekali svaki novi nastavak Doktrine, koja je zbog činjenice kako ne postoji niti jedan aksiomatski književni žanr u koju bi je uvrstiti, sama postala novi žanr te na taj način preusmjerila čitateljsko očekivanje na ponešto ambivalentnija područja tekstualnog užitka.

 Kako „Doktrina“ zaslužuje pomno čitanje i detaljnu stilističku analizu koja bi Josipu Reptiloviću Svinjskom napokon osigurala put do većeg broja čitatelja (iako se omasovljenje i publicitet izravno kosi s temeljnom idejom pokretanja realtimeassholesa) objavit ću jedan bljitz ezsay na svom blogu, a nadam se, i jednog dana, cjeloviti post posvećen „Doktrini Besmisla“.






Šmirglanje s odsijecanjem, mljevenjem, opcijskim
kuhanjem/pečenjem, te proždiranjem dijelova tijela kako
domaćih, tako i safari životinja, vikendom



 Stari Sotonko Ufurguz, brat Gamade Ufurguz, šogor Mehmeda Ufurguza, stric Njoje Ufurguza-Parca, tetak Vraga
Ufurguza, svekar Toshibe Ufurguz-Jaglac, automehaničar Gabre Somuna zvanog Štaštakor, ljubavnik Invazijine Topot-
Megadeth, nadvožnjak Savitlije Međurječevića-Gipkog, protokolarac Izmeta Fekana-Fekalije, prirodoslovac društva
kombajnera Tavanski Sokol iz Gospića, dizajner programa protutinejdžerske akumulativne promidžbeno-psovačke skupine
s Triglava, dežurni liptač krvi na tradicionalnim nesretno-saobraćajnim susretima u Donjoj Guževini, minuciozni jodlač iz
lokalnih Đedovih Alpa, jogunasti žderač krmelja žutokljunog ošmirglana mačkakašmirskog trepetljikaša, prva uzdanica
revolucije, zidar jajima, bog i cjepidlaka, osmislio je novu igru za mlađahne i čudne. Ideja mu se nasanjkala u mozgić
njegova entiteta, postojanja i bitka, tijekom, za vrijeme, u proceduri, prilikom te paralelno sa šmirglanjem volovskih sisa na
takmičenju u šmirglanju dijelova tijela domaćih te divljih safari životinja u drugoj etapi koja se održavala u Nairobiju.
Zgrožen brutalnošću tog sporta Sotonko se primislio, vođen dovitljivošću starog šmirglača, kako unaprijediti šmirglanje, te
nazvati taj novi sport "Šmirglanje s odsijecanjem, mljevenjem, opcijskim kuhanjem/pečenjem, te proždiranjem dijelova
tijela kako domaćih, tako i safari životinja, vikendom". Cijela nova ideja sastojala se u tome da se natjecanja održavaju
vikendom i blagdanima, što bi uvelike doprinijelo posjećenosti od strane zaposlenih ljudi, te više ne bi dolazili samo
pankeri, neonacisti, kanibali, Žalosna Sova, njegova tetka i Kerber, koji je, usput, pokazao veliku zainteresiranost za
Seciranje djevica i Odgrizanje glava kravama u trku, sporednih manifestacija u sklopu "Šmirglanja". Nakon što je izložio
program Komisiji za destruktivno i maliciozno ophođenje s okolnom florom i faunom, Sotonko je dobio zeleno svjetlo
kirurški ugrađeno u čelo mu, ne bi li lakše odsimulirao travnjak za sušnu njivu svoje jetrve, koja je jako voljela kositi isti, no
kako je bila u sušnom, a i trusnom području, trave nikad nije bilo. Zato bi Sotonko, ne bi li uveselio staru damu, lijegao
tijekom noći na zemlju, isijavajući zeleno svjetlo te glumeći travu za otkos, da bi ova već od prve sunčeve zrake krenula
kositi, sva sretna, vesela, razdragana, raspoložena te oduševljena preko svake razumne mjere. No, kako je teren bio na
trusnom području, Sotonko je klizio sve dalje i dalje, a za njim je trčala stara jetrva, lamatajući rukama i psujući zemlju što
joj odnosi veselje u obliku trave za okos, ne znajući da se u osnovi, u biti, zapravo, i ispod krinke, radi o njezinu rođaku
Sotonku što je htijaše oraspoložiti. No, pehist kakav je već Sotonko bio, a uz to i vičan svim derivacijama najgorih poroka,
tog kobnog jutra Sotke je zaboravio napuniti bateriju, a jetrva se od tuge izudarala drškama od dječjih kolica što ih joj je
pokojni muž Vjetrokliz, inače carinik, zaplijenio od Satije Sai-Babe prilikom pretresa njegovih dlanova. Hoteć si pomoć
oko povelike tuge za jetrvom, Sotonko se okrenuo organiziranju takmičenja u Kundačenju u mali mozak, koje je kasnije
promijenilo ime u Usađivanje u mali mozak te postalo naširoko poznat i hvaljen sport diljem nacije.
Dapače, sport je postao ekstremno popularan u ruralnoj Gruziji, gdje je u popularnosti potukao dotadašnjeg favorita među
agresivnim kontaktnim sportovima, popularnu bojnu igru Maljutkam ti majku, koju je utemeljio bivši diktator na vlasti,
general Selotejp Rščkovič Gdanjsk i njegov posinak Tarantula Zumba Zvizavačuglavu, crnoputi atlet iz Navo gorno gradsko
vjenska pazdravstvujgorbačovska pri Morskoj Soboti. Ukrajinskoj. I to bi bilo uglavnom to. Sotonko je postao poznat i
bogat zbog predanog, trudbeničkog upiranja iz petnih žila, a ponajprije zahvaljujući izvlačenju njegovih brojeva iz loto
bubnja gospođe Sudbine, za koju mnogi spore da postoji. Dakle, zaključak? Fino se treba opustiti i jebat majku svima,
ganjat divokoze po obroncima Anda ako ti je ćeif, a ako nije, jednostavno se do guzice sasjeć drogom i alkoholom, pa kako
bude. Fala.
J. R. S.


 
 Cjelokupnu zbirku, kao i fantastični uvodni post Vigilantea u kojem se jasno upoznajete s likom, djelom i postankom Reptilovićeve "Doktrine"  možete skinuti na linku Upoznao sam Svinjskog!
zoilzoe @ 16:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 25, 2007
zoilzoe @ 14:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, studeni 23, 2007

Ovogodišnju nagradu za mlade pjesnike "Hrvat Hrvatinčić- Hrvatović" dobio je mladi zagrebački pjesnik i prozaist Peter Shupko-Jebb. Peter objavljuje još od gimnazijskih dana, a na književnu scenu stupio je davne 1998. zapaženom pjesmom " Ja te jebem, a ti šutiš", objavljenom u jednom od najznačajnih književnih časopisa mlađe generacije, Quorumu. iako u početku nezapažen od kritike, pa samim tim i recepcije Peter je svojom drugom zbirkom pjesama znakovitog naslova " Na prozoru venecijaner" osigurao snažan proboj na hrvatsku književnu scenu i danas je njegova poetika urbanog pejzaža jedna od najupečatljivijih poetika u posljednih nekoliko godina. vrlo prepoznatljivog i unikatnog izričaja Shupko-Jebb, igrajući se jezikom, ostavlja i postavlja pred čitatelje, a osobito one autoru bližih generacija, neke od najdramitičnijih i najuniverzalnijih problema i pitanja mladog postmodernističkog intelektualca poput uvijek škakljivog pitanja "handjob ili blowjob?" ili vječnog meta-tafizičkog problema koji je našu mladu intelektualnu elitu uzdigao iznad prosječnosti i banalnosti zapadnoeuropskog way of lifea, a kojeg je najbolje izrekao naš najplodniji filmski i književni kritičar Jurica Pavičić sad već legendarnom sintagmom " kobasica ili Buddha- za i protiv".
evo nekih od najpopularnijih Peterovih pjesama:

Esmeralda

4. 12, 890. 1000.
slovo.
ah!
broj.

zaključani smo u plavoj kutiji.
gdje je grad?
nebo. nebo.

duga.
djevojčice u oker boji marcipana.

zar će i zrikavci obuči kostim frankensteina?
i šetati ulicama u pakao.
ejjjjj!
pakao.
ah!

Esmeralda, pička ti materina!
salo i cuga...


Ne, mi nismo drvosječe!

ako ti kažu da sam signal.
na gsm-u.
odjebi priče jer dolaze kukuljice srebrnožutoplavetnih vjetrova.
zar i mi, kosti i kruh?

zorama, zorama.
da te budi broj ili pauk.
šššššššš!

gle, mala prašnjava cesta.
gdje smo? gdje smo?

tik-tak, tik-tak
tik....ne radi...
halo? halo?
ne, ne....

ne, mi nismo drvosječe!


Jesen, Zagreb i mi

kad si mi rekla u Gajevoj
da je tamo ribarnica i guma
nisam vjerovao

majkemi!

ali, sad, sad...kad si tu
jesen.
ah!
lišće, lišće, gle lišće i tramvaje.
nas.
mi.
ti.
ja.
mi.
nas.
kužiš?
mi.
jesen.
gle!
nas u jeseni!
ja.
ti.
mi.
ti.
ja.
jesen.
kestenje.
ti.
mi.
ja.

zoilzoe @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 22, 2007
  Camille Claudel bila je kiparica i ljubavnica A. Rodina, koja je nakon psihičke bolesti uništila većinu svojih djela. 

 Zahvaljujući jednom od svojih prvih virtualnih prijatelja, pronašla sam sinoć, negdje u bespućima mreže, neke od svojih tekstova, uništenih u naletu simptomatske bolesti, koju sam nazvala "Rodinova ljubavnica".

Isprva nisam prepoznala svoje tekstove, čitajući ih na forumu pomislila sam kako zvuče poznato i plagijaorski, sve dok me komadić medlejn kolačića nije vratio duboko u prošlost, izazvavši gomilu sjećanja.

Primjereno načinu nastanka, nazvala sam ova tri, posve slučajno pronađena teksta, "Ciklus Rodinova ljubavnica".

Njega čine teksovi "Nagrada Hrvat Hrvatinčić-Hrvatović", "Cyber Pička" i "Literarna skupina "Žedna kita na studencu."
(na slici: A. Rodin, Vječni idol)
zoilzoe @ 14:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 2, 2007

 Promjena headera označava i blagi zaokret u tematsko-sadržajnom konceptu, isključujući nepotrebnu ozbiljnost benigno-diletantskim pokušajima uspostavljanja novog, cjelokupnog Sustava facial cuma. S jedne strane, svojom savršeno nepotrebnom tendencijom iskašljavanja nečega što ljudima odavno predstavlja čisto fiziološki višak pljuvačke, blog je vrlo često skretao u monumentalne odiseje traženja Smisla, Vremena, Odnosa i Identiteta. Navukavši Konzum vrećicu na glavu, ja sam, ljudi moji, dvije godine sjedila na pljesnivim, raštimanim krevetima na rasklapanje i čeznula za potresima, katastrofama i nečim što bi spram ovog mirnog, jednoličnog i mlakog svijeta dobilo obličje Užasa.


 Cijenila sam visoko svoju histeriju, namjerno je odgajala i držala kao nepripitomljenog divljeg geparda, koji bi me jednim ugrizom mogao usmrtiti u holu s portretom Josipa Kozarca. Jesam li to doista željela ili je moje nesvjesno supstituiralo razum fantazmama, koliko je moj Thanatos zvijer s oštrim očnjacima, a koliko pitomo zijevanje nad natapiranim glavama kojima je zamjena gume na Fiatu Panda jednako zanimljiva kao i npr. spaljivanje Jana Pallacha. Uostalom, i sama bi osjetila gnušanje u blizini prekomjerne strasti, kao da se usmrćena osjetila ne osvećuju priglupim fascinacijama i kao da moje mišljenje nije odraslo još od vremena velikih odmora sa zamjenom prvih punk-kompilacija.

Puca mi kurac, na koncu, držeći suhonjave kurčiće Smisla, flešaju me turobna očekivanja jutarnjih buđenja s napetim mošnjama.

Say hello to postfeminism. Osjećam kako uz ovaj motto imam naprosto više izgleda.

zoilzoe @ 12:27 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 24, 2006


 Svi se sjećaju legendranog portala Iskon.hr i još legenarnijeg Iskonovog chata(?!). E pa, ovo je hommage.  

ROFL MAO 

..........................................................................

Bustdead: BBB Zaprešič: has joined the room
DreamErica: pa gle ono…ti možeš bit iskren ali ne znaš šta ON misli
 Manuelle_samo jedan dodir vječnosti_ has left the room
Sunockret: Snoopy daj sjaši s privata
YaYo: sama ću ja, bez brige
GoLDen___§ golden shower of endless sorrow§: samo vi trčite
YaYo: vidim ja tu neki maraton
DreamErica: ma to me ribar navlači i onda kad triba dati nešto pobjedniku onda se povuče
cozmos: pa nisi izabrala šta češ
pahuljica: DreamErica ribari su siromašni
 Lori has left the room
DreamErica: ono gle…jebe mi se…
pahuljica: Đizs Erica nije ti lako
cozmos: a kome je?
YaYo: ROFL
GoLDen___§ golden shower of endless sorrow§: pozz svima idem van
YaYo: baj Goldy
cozmos: pozz
pahuljica: ciaossssss! kisaj tikija!
Bustdead: BBB Zaprešič: cura za pvt?
GoLDen___§ golden shower of endless sorrow§ has left  the room   
DreamErica: onak…nevrmajnd…voli netko majonezu?
YaYo: ja. voli ko reiki?
cozmos: kiki?
pahuljica: tic-tac?
Suncokret: smoki?
YaYo: bobi?
DreamErica: LOL
cozmos: ROFL
pahuljica: MAO
Suncokret: CE-DING
iceage has joined the room
ribar has left the room
YaYo: de žišku ribara ode kad treba napravit sendvić LOL
cozmos:  ne voli majonezu
YaYo: al zapravo ne kuzi da voli kecap
DreamErica: ROOOOOOOOOOFL
pahuljica: muahahahaha!
Suncokret: MAO
YaYo: LMAOplane
cozmos: LOLS-ROYCE
pahuljica: DING-ROFL
iceage: Ola ppl!!! Tko je zaboravio kategorički imperativ u predvorju?LOLLERCAUST
DreamErica: misliš ambivalentni konstantiv u kojem ne možeš pronači pokretaća… osim ako…ako sam nije pokretać ali to bi se onda zvala metajezićna disfunkcionalna pejorativna afirmacija ne-djelatnog? 
iceage: ne možeš govoriti o ambivalenciji i nazvati je konstantom ako misliš da postoji pejorativni ne-djelatni.
YaYo: Te Deum ob afendum ministrimanuss supstime omen Platonicus. grijesite u startu ili kako kaze stara latinska poslovica „od Platona do Boga je kao od sjemenke do cvijeta.“ 
pahuljica: distrimus hormono-plexus obnem quo vadis? ( mudraci kamo idete ako je sve magla?) 
cozmos: napravit sendwić
YaYo: ROFL
DreamErica: MAO
Suncokret: CE-DONG
pahuljica: DING-DONG
iceage: CIJU-CIJU
DreamErica: DING-ROFL
Suncokret: TIC-TAC
YaYo: SPONG-L
cozmos: ŠPIC-ŠUE
DreamErica: SCH-SCH-SCH
pahuljica: BUH
jure22_st_I KRV SVOJU ZA BILU BOJU has joined the room
Bustdead: BBB Zaprešič:  najebem ti se mrtve distinktivne homoplazmatićne matere tovaru
jure22_st_I KRV SVOJU ZA BILU BOJU: ma popljugaj mi diskurs srbine
Bustdead: BBB Zaprešič: pazi kaj prićaš da ti nebi došli u split i silovali sestru atensku kurvu koja se jebala samo s sofistima
jure22_st_I KRV SVOJU ZA BILU BOJU: JA-SE-NO-VAC I GRADIŠKA STARA TO JE MJESTO HIPPY TRENSA  AAA 
Bustdead: BBB Zaprešič: KROZ MOJE PRAZNE ĐEPOVE ARISTOFAN URLIĆE A KROZ CIPELE ČITAJ GRR-KE O-O-O-O-O
iceage: hej, upali ste nam usred diskusije o „čistom razlogu“!
jure22_st_I KRV SVOJU ZA BILU BOJU: BILI SU BILI VRHOVI PLANINA BILA JE KOŠULJA PITAGORINA SINA 
Bustdead: BBB Zaprešič: a koji si ti arhetipno-subverzivni faktor ne-ućinkovitog razjarivaća navijačko subkulturalnog zanosa? a pederćino?!
iceage: Kao prvo, ja sam žena, a kao drugo arhetip je umro još sa Gustavom Gustafsonom von Gustavom Gustavom  tako da ako želiš spriječiti „ne-učinkovitog“ razjarivača smisli nešto manje lame, kozmonološki neandertalusu!
Suncokret has left the room  
Bustdead: BBB Zaprešič: daj zaćepi feministićka kurvice! pazi kaj prićaš da te nebi našo i silovo ti heideggera u bulju!
jure22_st_I KRV SVOJU ZA BILU BOJU: Oćeš reč purgerčino da je egzistencijalizam zločin? Pojebem ti se mitološke matere u drugu premisu od silogizma s četiri disjunktivna i dva hipotetička suda. Mamicu ti Empedoklovu priležnicu!
Bustdead: BBB Zaprešič:  možete mi lagano posakat Durkheimovu metodu bijednici!
pahuljica has left the room  
iceage: mogu ti malo dirat sisice? digo mi se :) DING-ROFL(Bustdead: BBB Zaprešič pssst!)
jure22_st_I KRV SVOJU ZA BILU BOJU: pazi purgeru da ne nađeš sestru ispred Ahilova kurca dok ga prestiže kornjača!
Bustdead: BBB Zaprešič: LOLLERCAUST  :-D :-D (iceage psssst!)
iceage: LOLBILIES (Bustdead: BBB Zaprešič pssssst!)
DreamErica has left the room
Kafka has joined the room
Kafka: Proud to be cockroach
YaYo has left the room
cozmos has left the room  
iceage has left the room
Bustdead: BBB Zaprešič: has left the room
Jure22_st_I KRV SVOJU ZA BILU BOJU_has left the room  
Kafka: Huh?
zoilzoe @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
subota, studeni 25, 2006



Sedam i trideset. Drugi je dan štrajka. U restoranu prosvjetari tiho žamore, pričajući o proširenim venama i južini. Do mene, skupina učiteljica Anđela Merkel fizionomije s puno gorčine i negodovanja raspravlja o hudim prilikama prosvjete, taškama od skaja i neizvjesnoj budućnosti skorašnje penzionerske egzistencije. Razmišljajući o posve općenitim stvarima tipa zašto je Dion drugi put nasjeo na poziv prevrtljivih Sirakužana, vizualiziram flotu nekog napetog Grka-zavjernika i osjetim instant orgazmički val od slike slijevanja konjske sperme niz gaćice. Zaboravljena od jutarnje maštovne tjelovježbe, promiče mi poziv sindikalnog povjerenika na otvaranje debate.

 Sljedećeg trenutka žamor, laktarenje.Glasna skupina nastavnika zabrinuto čita statistike. Mislim o šarenoj predstavi u prime-timeu i nagovaram se na sudjelovanje. Isprva sramežljivo, a potom malo hrabrije podignem ruku i zamolim za riječ.

Vadim „Manifest“ iz haltera i pričekam pozornost publike. Gase se svjetla, pali se stroboskop, a domar dotrči do pozornice i predstavi se kao queer liberal s objavljenom zbirkom haiku poezije.  Jebemumater, ne sad!, gurnem ga laktom i pokažem da sjedne do Anđelke.

 „Bauk se širi Hrvatskom“, glasno, oštro i uzvišeno započnem. „Bauk se širi Hrvatskom..."

...

„Bauk se širi Hrvatskom…"

...

 Kao što sam i pretpostavljala,nitko od stotinjak prosvjetara ne reagira na prvu rečenicu „Manifesta“. Pokušam još jednom:

„Bauk se širi Europom.“



„Bauk čega?“

...

„Štrajka? Terorista? Nilskih konja Hipo Adria banke? „

...

Potpuno iznervirana, pustim ih da između razgovora o sniženju paradajza i božićnih kuglica  odrade svoje građanske dužnosti, pokupim svoj „Manifest“ i odem do stana. Tamo prikačim bedž na gaćice, prosvjedno zabranim dečku seks i time se, kao svaka vjerna Marxova obožavateljica, priključim štrajku za Hrvatsku drkanja.

zoilzoe @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 22, 2006

 Svakom je anarhistu(sic!) suvremeni anarhizam poznat ponajviše po tzv. anarho-primitivizmu, najpoznatijem i najaktualnijem dijelu moderne anarhističke teorije. Iako tek osamdesetih potpuno razbuktao, ne možete se ne prisjetiti one davne, sjajne simbolike u lyricsima Clasha „I'm all tuned in…I save coupons from packets of tea“… punka, Birmighama, 70-ih,  osvete postmarksista, prve reakcije i bunta na šareni svijet iz plastičnih kutijica.

Kao tipično američki proizvod, anarho-primitivizam vuče teoriju najviše iz antropologije, maternice sveopćeg košmara pri čemu vas ne treba zbunjivati ista energija koja se ulaže u istraživanje postporođajnog stresa kod majki i, štajaznam, epistemologije kurca?!

Kako bilo, primitivizam se danas oslanja najviše na istraživanje pretpovijesnog vremena, s osobitim potkazivanjem na zajednice lovaca-skupljača kao, prema shvaćanju primitivista, posljednjim zajednicama ljudske vrste u kojima je postojala autonomnost pojedinca.

Blagostanje, sloboda, sreća, ravnopravnost, Raj, sve je to odlika primitivnih zajednica pri čemu je u njihovoj analizi najdalje(najradikalnije) otišao poznati američki antropolog John Zerzan.

Objašnjavajući pojavu poljoprivrede kao prijelomni trenutak civilizacije s kojim zapravo započinje porobljavanje, neimaština, glad i ratovanje (izravne posljedice podčinjavanja zemlje, životinja, iskorištavanja i gomilanja dobara), Zerzan pretpostavlja život primitivaca, ovom našem- iluzornom i potpuno sjebanom u kojem je napredak i razvoj tehnologije samo virtualni background nepravde, siromaštva, koloniziranja i sveopćeg užasa neravnopravnosti.

 Sve izraženija polarizacija društva na moćnu, nedodirljivu elitu i obične prole morala je nagnati ekipu znanstvenika-štakora na pomnije traženje uzroka ne bi li se, na koncu, zaustavili u razdoblju gornjeg paleolitika i idealističkom svijetu naših predaka bez Simbola, Vlasništva, Jezika i Patnje.  

Neka od zanimljivih antropoloških istraživanja bacaju potpuno novo svjetlo na prve ljudske zajednice pri čemu se događaju i radikalni zaokreti u, na primjer, shvaćanju „razvoja inteligencije“.

Kao sukus anarho-primitivizma moglo bi se reći: Da, postojalo je vrijeme inteligentnih ljudi, da, sapiensi su svojedobno provodili životni vijek u trčkaranju prerijama, jebanju i obilju, da, ovaj je „razvoj“ stranputica.

  Opijumska moć iluzije da smo se razvijali zahvaljujući razvoju inteligencije u anarho-primitivizmu nije ništa drugo do tvrdnje da je opijum opijum, a naš prethodnik, strašni striček homo neandertalus jede kukčeve nožice, baca kamenje na mamute i osjeća se skroz groovy jer mu puca kurac za Ideje. Nema vlasništva, nema pojma vremena, osim sadašnjosti i ispuštanja prdaca poslije jela nitko nikog ne jebe Kantovim čistim razlogom i monetarnim fondovima.

Oh, divno davno vrijeme prašuma, psilocybe gljiva, nedepilacije vaginalnih predjela! Oh, veliko, božansko doba bez poreza na dohodak, minusa i konzerve kukuruza koja ima okus sirovih šparoga! Oh, vrijeme bez abs-a, mobitela, mp3-a i uložaka s krilcima. Oh, predivna Vječnost u grmku bambusa, oh divni mužjače s golim jajima! Oh, dlakava majko koja si imala prava jednaka dlakavom ocu! Oh, strašna sliko gracioznih mamuta i ti vrlo, vrlo staro vrijeme bez fotografa ispod modernih Guernica!

zoilzoe @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 20, 2006

-O književnosti, umjetnosti, umjetnicima

Kad smo se napokon riješili visokog stila u književnosti, izrodio se visoki stil niskoga.  No, on je još uvijek probavljiviji od niskosti visokog stila, prepoznatljivog obilježja hrvatskog pisca.

 Kad se u ovoj zemlji ima dogoditi nešto značajno za kulturu još uvijek svjedočimo mračnim makademima srednjovjekovlja po kojima tapka dvorska luda ne bi li udobrovoljila kralja.

Razlog što se književnost objavljuje u žurnalima u kojima, između ostaloga, možete saznati i nešto o nutricionističkim vrijednostima paradajza, ne leži u činjenici da pripadamo eri masovne reprodukcije artefakta-radije-artificirali smo masovnu produktivnost masa.

On je bio jedan od onih kojem je „umjetnik“ služio kao okoštani oklop ili ljuštura. Rasprsnuo bi se na svaki poziv novinara.

Ušavši u Word jednog poznatog hrvatskog pisca televizijski nam je kanal ubrzo prikazao i reklamu psa koji maše repom prema Proizvođaču jer ovaj u džepu drži šaku krekera.

Jedina novost koju je suvremena umjetnost podarila suvremenoj publici pomalo je nelagodna činjenica da je danas ta publika zbunjena oko trenutka u kojem bi trebala ispoljiti jedinu stvar za koju je sposobna: izostanak pljeska.

Dogodila se novost na hrvatskoj književnoj sceni: ukoričenje blogera. No, oprez s knjigama! Idiotizam antitalenta ne može više uljepšati nikakva animacija.

-O ženama

Današnja je Penelopa nemoguća. Ne zato jer ne bi mogla odbiti prosce, već zato što ne postoji nikakav Odisej zbog kojeg bi to učinila.

 Kako će emancipirana žena koristiti poslovicu Ljubav ide kroz želudac?
-Samosvjesno gutanje sjemena.

Od žene koja puno priča gora je samo ona koja još više priča.

Bez lažne skromnosti, priznajem da se razlikujem od ostalih feministkinja. Ne uklanjam dlačice ispod pazuha jer čitam savjete iz Kierkegaarda.

zoilzoe @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 15, 2006

Ne volim pisati. Zapravo, jezik je nešto iz čega pokušavam izaći već godinama, otkad sam „prestala govoriti“ pismo se činilo samo kao čudan nadomjestak zadovoljavanja gramatičkog nagona ne bi li vratila duhu ono što mu je oduzela šutnja.

 Kada bi, kao Ken Kesey, rekla da mi na acidu tastatura blješti, a tekst, već prvom riječju, započne vlastiti život i otrgne se kao Marulić na kodu debita ili kad bi možda priznala da kao diplomirani kroatist imam nepremostivih problema s refleksom jata, velikim i malim slovom u pisanju blagdana i ustanova (osobito onim makrobiotičara) možda bi izazvala sumnju, sumnju ili podsmijeh kada bi rekla kako mi je u cijeloj ovoj priči oko Arthura&Kleista najzanimljiviji izgled backgrounda.

U pisanju ne bi trebalo nikada više pročitati svoje riječi-dokaz su za to desetine nezavršenih tekst fajlova na mom hardu i oko pet, šest obrisanih blogova.

Kada se iznova čitaš to je kao da zagrizeš prekrasan zreli plod, koji te zaveo izgledom iako je načinjen od GMO tehnike miješanja štakora s maćuhicama. Bljutavi okus umjetnog nadomjeska živog organizma koji je mutirao kao tumor u jednjaku nekog bijednika koji jede na slamčicu i čeka smrt ispod slike Bogorodice s ljiljanima.

 Moj najdraži, nedovršeni post „Rafael i pastirica“ puko je i tendenciozno iživljavanje nad sintaksom, nad besmislom jezika, nad hororom tipke „backspace“ i u suštini ja doista do dana današnjeg nisam shvatila zašto pišem nešto što svjetluca na webu kao banner Jadranskog osiguranja.

Imam li nešto za reći?

 Ne.

Želim li ipak poručiti kakvu pomaknutu ideju?

Ne.

Imam li tendenciju manifestirati pismo u nekoj publikaciji blizu rebusa s fotkom djevojke dana?

 Ne.  

Pišem li blog da bi shvatila kako me netko stvarno i čita?

Ne.

Pišem li urlikačke tekstove pune histerije i paranoičnog kokodakanja ne bi li umirila nepredvidljivost menstrualnog ciklusa?

Da.

Što govorim svojim tekstovima?

Ništa.

Kada bi ipak bilo „nešto“ što bi to bilo?

Poligamija i ukidanje prava ženama.

Jesam li ovdje zbog komunikacije s ljudima?

Ne i da.


Želim li ponekad prenijeti osjećaj oduševljenja za neke stvari koje sam pročitala i samo malo izjebati mater čovječanstvu jer je toliko nepravedno, nazadno i ogavno da me osudilo na učenje grčkog iz udžbenika za srednje umjesto na kurac Flavia Briatorea?

Možda.

zoilzoe @ 12:20 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 9, 2006


Čitam Kokinshu(Kokin-wakashu) pa sam napisala jednu waku svom dragom prijatelju iz Kanade(na slici).

  "Nema noći blagog sna,
   blagi su poput  jastuka od trske
   valovi rijeke Niki.
   Između nas stoji Atlantik." 
zoilzoe @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, studeni 3, 2006

Jedan je lik držao bocu s pivom i vikao na sugovornike. Znojio se, ispuštajući nerazumljive povike. Trebalo mi je pola sata da shvatim kako nosi pužnicu i kako je gluh i umjesto da ga prezrem kao hendikepa, prihvatio sam ga i rekao mu da ima mnogo ljupkih kvaliteta. Ubrzo se priključio i neki crnac, mulatni potomak oca koji je davne 75-e stigao na razmjenu studenata iz neke zabiti u području Mbuti-plemena. Umjesto da ga iscipelarim zbog smrada, vrlo vjerojatno kanibalske prirode i oštrih očnjaka, prihvatio sam ga i rekao mu kako bi mu afro frizurica baš dobro stajala. Kad sam na koncu sam ušetao u svojim leopardskim cipelama na visoku petu,  dva su se gorostasa pojavila iza mojih leđa i razbila mi bocu vermuta. Jedan me držao dok mi je drugi hipnotizirano prenosio pozitivnu energiju uz pjevanje „Om-a“. Trajalo je to nekoliko minuta sve dok se jedan od gorostasa nije sjetio kako bi toj ljigavoj pederčini trebalo izbiti boga iz želudca pa me ubrzo srušio na pod, sjeo mi na nejake grudi i, slineći velikim količinama pljuvačke, počeo grmjeti tako da se tresla cijela prostorija:

 

      /Publici/

      Da ovu pičkicu

      Što milozvučnim se širenjem šupka

      Kao „ploing-ploing“ odaziva

      Izrešetam sokratovskim dijalogom

      I dijalektikom argumenata?

 

  /spoznajno-motivacijska pauza/

  

       /meni/

    

      Reci mi, bezbožniče, tko sad

      Kad si zaboravio na svoga Boga Oca

      Na nebu grmljavinu proizvodi

      I glasa se gromkim ciklonama?

 

   JA(grkljajući): Jahve beta!

     


      Jahve beta, kažeš, dobro,

      Neka ti bude, ako se drugim istinoljubivim

      Dokazima ne služiš.  

      No, reci mi onda, tko učini da se iz lubanje

      Iračkog stočara dionica pojavi za par tisuća

      Bottoxa?

 

   JA(grkljajući): Sekretarica Dicka Cheneya.

 

      Dicka, kažeš, nespašeni,

      Neka ti Otkupitelj oprosti

      Što i u genocidima vidiš

      Veliku kurčinu Smisla.

    

/antistrofa/

      Neka mi svjedocima budu

      Svi ovi koji pokraj zvučnika

      Gutaju Lucy sa sokom od borovnica.

      Ako je ovaj zaslužio da građaninom našeg

      Grada zove sebe i nesuđeno potomstvo u krcatim

      Kondomima

      Neka mi odgovori i na posljednje pitanje.

  


     /meni/

       Zašto je tvoja glava, nakon dvije i pol tisuće godina

       S ratovima, migracijama, par bilijuna knjiga s teorijama

       "Najvećih" umova, arhitekturom i propagandnim jinglovima

       HAK-a

       Tako meka i obasjana tom neusiljenom, šarmantnom

       svjetlošću

       Nebu mrskog ne-kršćanina?

 

     /Ja/

        Zbog trovremenskog Tafta. 


                                                                          (Kleist)




zoilzoe @ 02:46 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 26, 2006

BITINA, gospođa

GASTRON, njezin rob-ljubavnik

RIĐI, rob

KIDILA, služavka

(DRAHON, rob)

/ Bitina, u svojoj kući u Efezu, u prisutnosti služavke Kidile optužuje Gastrona da joj je nevjeran ljubavnik/

5.st.pr.Kr.


                                       BITINA

         Zar tvoj je stojko, Gastrone, toliko sit svega

         da stisak mojih nogu više ne vrijedi,

         već onu Amfiteju salijećeš stalno?

                                     GASTRON

          Ja Amfiteju? Nikad vidio žensku!

          Već cijeli dan me gnjaviš da ti se opravdavam,

          Bitino; rob sam, uvijek tebi i tvojoj pici na službu,

          pa nemoj krv mi slamkom dan i noć piti.

                                     BITINA

          No, kakav samo jezik dugačak imaš. 

         /Služavci/

         Kidilo, gdje je Riđi? Daj mi ga zovni.

         /Ulazi Riđi, rob/

                                      RIĐI

         Što treba?

                              BITINA

        Veži ovoga. Zašto još čekaš?

        S bunara skini uže, hajde, sad odmah!

       /Gastronu:/

       Na muke ako ne stavim te i svima za

       primjer ne dam, ne zvala se ja ženom.

       Ja sam kriva za sve Gastrone: u ljude te brojah.

       No, ako tada sam pogriješila, sada

       Bitina više nije-vidjet ćeš-kvočka.

      /Riđem:/

      Daj uže! Veži ga i košulju skini!

                          GASTRON

       Ne, ne, Bitino, klečeći ja te molim.

                        BITINA

      Naređujem ti: skini ga.

/Gastronu:/

                       Da, znaš, rob si

  i skupo sam te platila-čak više od Manolica.

 A proklet neka bude onaj dan crni

 što donio te amo.

/Riđem:/

                    Stradat ćeš, Riđi,

jer vidim da ga slabo, nikako vežeš:

nek lakat tiče lakat, koža nek bridi.

                   GASTRON

Bitino, daj oprosti grijeh mi taj, molim,

ta griješiti je ljudski! Ako još jednom

što protiv volje ti uradim, ti slobodno me

prodaj menađeru Herondu,

zvijeri kužnoga zadaha.

                    BITINA

To reci Amfiteji, meni sad daj mira:

s njom se valjaš po masliniku dok ja

 ispred senata protestiram za ženska prava.

                  RIĐI

Gle, vez je čvrst.

                 BITINA

Tad pazi da ga on krišom ne odveže.

U kaznionu ga vodi, nek Hermon da mu,

reci, tisuću šiba po leđima i uz to

tisuću sprijeda, do jaja.

               GASTRON

Zar ubit ćeš me, a da prije ne saznaš,

Bitino, što istina, a što laž je?

              BITINA

Pa kazao si malo prije, sam,

„Bitino, oprosti mi što zabrijah

da dom mi je gospodarice boravak

 Hugha Hefnera“

           GASTRON

Utišati sam tek htio tvoju srdžbu.

             BITINA

/Riđem:/

 Što stojiš ovdje zblenut?

Daj ga već vodi kud rekla sam ti!

/Kidili i drugom robu, Drahonu:/

             Gubicu mu-tom gadu-

usmjeri prema van, Kidilo. Ti, Drahon,

za njima idi, gledaj kojim će putem.

I, curo, neki dronjak drčnom tom tipu

sad dat ćeš da bi sakrio kurčinu hudu,

da viđen ne bude na trgu gol golcat.

/Riđi odlazi vukući Gastrona, a za njima i Drahon/

Što sam još htjela…?

Pozovi mi ih, curo, trkom dok nisu

daleko zašli.

Pozovi da dođe s iglama, s tintom

žigosač Kosij.

/Gastronu:/

          Sve ćeš mijenjati boje na putu što

          te čeka!

/Ostalima:/

          S brnjicom nek on visi kako

drskom priliči robu!

            KIDILA

O nemoj, tako ti Zeusa,

ako želiš da dočeka djecu,

unuke, rod…

Preklinjem te, još je par dana do Halloweena,

pusti ga!

         BITINA

Ne, gospe mi! Kad nije znao do sada

Da bude čovjek, odsad lako će znati

po natpisu na čelu tko je i što je!



      KIDILA

No, k tome, za pet dana je Dan mrtvih!

     BITINA

E, pustit ću ga tada.

Ali samo ako, ispred foruma,

s maskom se Jeremy-a pojavljuje vazda.




                                            Arthur

zoilzoe @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, listopad 17, 2006

        Ja trebam


jučer smo kao neeeee! bili al još ništa ne znam! ;-)))))) ha ha ha ha
hahahahahaha! daaaaajte recite ...pitam se ima li neko u ovoj državi kome nije bed zbog lopova i Svjetskog poredka.

u petak se dobro tulumarilo jupiiiii

jupiiiiiii

približila mu se svojom mekanom ključnom koščicom taman pokraj bradavice dok je besmrtnost parala sobu i zvukove ona se naslonila na veš-mašinu i rekla mu da će mu popušit kurac a možda i mački pojest glavu ako još jednom ispadne onakav kad je u njenom društvu i s prijateljicama u dimu i super je kužiš neeeeeee?

njezine su bradavice klizile eeeee e e e ispod njegovog mošnjastog pidžamastog kuuuuul brrrrrrrrr....podebljanog ispod boksa mmmm od pamuka onog dijela

ha ha ha ha!

wink-wink!
skvik-skvik!
beeee-beeee!
a muuuuu!



Bila je jednom jedna konzerva od sardina...imala je sve. Ulje, sliku morža u gej prugastoj mornarskoj maji...ali...bila je tužna...jer nije imala ljubav ni prijatelje ni otvarač za konzerve ni kurčinu od dvajest centmetara debelu ko kajaznam. I tak...

vi sami smislite kraj.

Noć!


zoilzoe @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
 
 
Index.hr
Nema zapisa.